povodom importiranih slučajeva ospica iz BIH objavljujemo članak kao podsjetnik na tu zaraznu bolest ...
Uzročnik, način prijenosa, inkubacija i razdoblje zaraznosti
Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica (Morbillivirus, MV) iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima. Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica. Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa, a zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.
Osjetljivost ljudi na virus ospica
Smatra se da osobe koje nisu preboljele ospice, koje nisu cijepljene ili nisu potpuno cijepljene protiv ospica su osjetljive (neimune). Potpuno cijepljene osobe su djeca predškolske dobi koja su cijepljena jednom dozom cjepiva te djeca školske dobi i starije osobe koje su primile dvije doze cjepiva protiv ospica. Osobe koje su rođene prije 1960. godine u vrijeme kada još nije bilo uvedeno cijepljenje protiv ospica, smatra se da su najvjerojatnije iste preboljele zbog njihove izrazite zaraznosti.
Klinička slika
Ospice započinju visokom temperaturom, uz popratni kašalj, curenje nosa i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i patognomonični enantem na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože.
Komplikacije kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod bilježi se u manje od 1% oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3% do 5%.
Subakutni sklerozirajući panencefalitis je vrlo rijetka (0,01%) i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama.
Laboratorijska dijagnostika
Laboratorijska potvrda ospica temelji se na dokazu specifičnih protutijela na virus ospica, izolaciji virusa iz uzorka, na dokazu nukleinske kiseline virusa u uzorku ili dokazu virusnog antigena u uzorku. Genotipizacija i izolacija virusa su važni za epidemiološko praćenje grupiranja slučajeva, dokazivanje povezanosti slučajeva, te određivanje porijekla importiranog virusa. Taj dio posla je u domeni epidemiologa. Pretrage se najčešće obavljaju u Nacionalnom laboratoriju za ospice/rubelu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, akreditiranom od Svjetske zdravstvene organizacije.
Postupak u slučaju sumnje na ospice
Zbog izrazite zaraznosti liječnik primarnog kontakta (infektolog, pedijatar, liječnik obiteljske medicine, dermatolog, i dr.) koji tijekom obrade oboljele osobe postavi sumnju na ospice, dužan je: - Osobu staviti u odvojenu prostoriju (izolaciju) gdje čeka na pregled i gdje će biti pregledana.
- Telefonom obavijestiti nadležnog epidemiologa o sumnji na ospice što je moguće prije, a najkasnije unutar 24 sata.
- Provjeriti cjepni status protiv ospica (vrsta cjepiva, broj doza, vrijeme cijepljenja).
- Uzeti odgovarajuće uzorke za dijagnostiku.
- U slučaju upućivanja oboljelog u bolnicu, obavezno prethodno obavijestiti bolničko osoblje kako bi oboljelog uveli izravno u prostoriju za izolaciju bez ulaženja u zajedničku čekaonicu i druge bolničke prostore. - Ako oboljelog treba transportirati, obavezno mora imati kiruršku masku na licu. - U kontakt s oboljelom osobom do četvrtog dana nakon početka osipa mogu doći samo osobe zaštićene od ospica.
- Savjetovati bolesniku ostanak u kući (ukoliko težina kliničke slike ne zahtjeva hospitalizaciju) do potpunog ozdravljenja, pri čemu prvih 4 dana nakon pojave osipa u kontakt s njim mogu doći samo osobe zaštićene od ospica.
Uloga epidemiologa pri prijavi sumnje na ospice
Uloga epidemiologa je aktivno traženje i obrada kontakata. Kontakti su osobe koji su bile izravno ili neizravno izložene oboljelom tijekom razdoblja od 4 dana prije i 4 dana nakon pojave osipa.
Osjetljive kontakte, a to su svi koji nisu cijepljeni, nisu potpuno cijepljeni ili nisu preboljeli ospice, treba cijepiti protiv ospica unutar 72 sata od izloženosti.
U osjetljivih kontakata u kojih je cijepljenje kontraindicirano (imunokompromitirane osobe, trudnice, dojenčad mlađa od 6 mjeseci, postojanje preosjetljivosti na sastojke cjepiva) treba primjeniti imunoglobulin unutar 6 dana od izloženosti.
Sve osjetljive kontakte koji nisu postekspozicijski cijepljeni unutar 72 sata od izloženosti treba isključiti iz kolektiva (vrtić, škola, posao) od 5. dana nakon prve do 21. dana od zadnje izloženosti. Međutim, treba napomenuti da te osobe koje su postekspozicijski cijepljene ili su primile imunoglobulin još uvijek mogu razviti bolest te stoga trebaju pratiti eventualnu pojavu simptoma i/ili znakova kompatibilnih s ospicama u trajanju jedne inkubacije.
Zaključak
Ospice su ozbiljna i ponekad teška bolest sa mogućim smrtnim ishodom. Isljučivanje iz kolektiva ili izostanak sa posla neprocijepljenih osoba, u slučaju pojave ospica, je dugotrajno. Jedina prava i sigurna zaštita je pravovremeno cijepljenje u određenoj dobi, a to je prema našem provedbenom programu obveznog cijepljenja u dugoj godini života i u prvom razredu osnovne škole. Cijepljenjem štitimo sebe ali i osobe u našoj okolini koje možda zbog objektivnih razloga nisu mogle ili smjele biti cijepljene. Kontraindikacije za cijepljenje postavlja jedino i isključivo liječnik. Za očekivati je da osoba sa kontraindikacijama bude manje od 5% tj. da procijepljenost stanovništva bude veća od 95% jer jedino tada možemo biti sigurni da se ospice neće pojaviti.
Darko Radiček, dr.med.spec.epidemiologije
