U povijesti HIV-a, odnosno AIDS-a, značajna je 1981. godina kada je prvi puta zamijećena nova bolest koja uzrokuje oštećenje imunog sustava u prethodno zdravih ljudi. Ta nova i do tada nepoznata bolest, privukla je pozornost cijelog svijeta. 

Iako u posljednjih 36 godina bilježimo brojne uspjehe u borbi protiv HIV-a / AIDS-a brojke pokazuju da smo još daleko od eradikacije ove opasne bolesti. Procjenjuje se da je u 2015. godini u svijetu bilo 36,7 milijuna zaraženih osoba, 1,8 milijuna novo inficiranih i 1,0 milijun umrlih od AIDS-a.

Prema podacima Registra za HIV/AIDS Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u periodu od 1985. do 2016. godine u Hrvatskoj su evidentirane 1.433 osobe u kojih je dijagnosticirana HIV-infekcija, od čega je 480 oboljelo od AIDS-a, a 204 osobe su od AIDS-a umrle. U Hrvatskoj se prosječno godišnje bilježi oko 90 slučajeva infekcije HIV-om, čime se i dalje svrstavamo među zemlje s niskom učestalošću HIV infekcije. 88 % zaraženih HIV-om čine muškarci, a najveći broj zaraza HIV-om je u dobnim skupinama 25-39 godina.

U Koprivničko-križevačkoj županiji je u periodu od 1985. do 2016. godine evidentirano 11 osoba u kojih je dijagnosticirana HIV-infekcija, od čega su 2 osobe oboljele od AIDS-a, a 1 osoba je od AIDS-a, na žalost i umrla.

Uzročnik bolesti je HIV virus, odnosno virus humane imunodeficijencije, kojem je jedini rezervoar čovjek. Virus napada stanice imunog sustava, ugrađuje se u DNA stanice domaćina i time ona postaje tvornica novih HIV virusa.

Izvor infekcije je HIV-om zaražena osoba u svim stadijima infekcije. Najčešće zabilježeni put zaraze bio je nezaštićeni spolni odnos. Bolest se prenosi i putem injektiranja droga nesterilnim priborom, prijenosom sa zaražene majke na dijete tijekom poroda odnosno dojenja, a najrjeđe primanjem zaraženih krvnih derivata. Mogući su i drugi načini prijenosa. Rizičan je svaki kontakt ozlijeđene kože odnosno sluznice s krvlju odnosno sjemenom tekućinom ili sekretom rodnice zaražene osobe. Vjerojatnost prijenosa HIV virusa povećava obolijevanje od neke druge spolno prenosive bolesti (gonoreja, klamidija, sifilis, trihomonijaza, HPV, genitalni herpes, hepatitis i druge).  

HIV se NE prenosi: rukovanjem, grljenjem i drugim uobičajenim međuljudskim kontaktima, dodirom s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručke u vlaku, tramvaju ili autobusu, uporabom javnih zahoda, bazena ili sauna, posuđem za jelo, čašama, ručnicima, posteljinom, šmrcanjem, kašljem i kihanjem, uobičajenim pregledom kod liječnika niti uobičajenim pregledom i popravkom zuba kod stomatologa, putem domaćih životinja, insektima, davanjem krvi ili tijekom uobičajene njege oboljeloga od AIDS-a.

Od trenutka zaraze do razvoja AIDS-a može proći od 1 do 15 godina. Akutna HIV-infekcija razvija se od 3 do 6 tjedana nakon zaražavanja i traje oko 1 do 2 tjedna. Simptomi akutne HIV-infekcije su: vrućica, osip, otečeni limfni čvorovi, upala grla, čir u usnoj šupljini i/ili grlu, bol u mišićima. Slijedi asimptomatska faza bolesti koja obično traje 10-ak godina, Najčešća manifestacija bolesti u toj fazi je generalizirano povećanje limfnih čvorova. Pojava infekcija poput gljivičnih infekcija organizma, herpesa zostera, listerioze, pneumonija te drugih stanja za čiji razvoj je zaslužan drastičan pad imuniteta: periferna neuropatija, HIV-encefalopatija, Kaposijev sarkom, primarni limfom središnjega živčanog sustava i drugo nazivamo AIDS ili sindrom stečene imunodeficijencije.

Za postavljanje dijagnoze HIV infekcije rutinski se koriste testovi kojima se u krvi detektiraju protutijela na HIV virus. 

Kako se HIV infekcija / AIDS liječe?

Posljednjih godina ostvaren je značajan napredak u liječenju infekcije HIV-om. Danas postoje antiretrovirusni lijekovi, kojima se, u slučaju primjene prave kombinacije lijekova i dobrog podnošenja iste, postiže nemjerljiva količina virusa u krvi uz postupan oporavak imunološkog sustava. Takvo stanje se lijekovima može uspješno održavati i više godina. 

S obzirom da se od HIV-a nije moguće izliječiti, važna je prevencija bolesti. Najvažnija mjera, kojom se rizik infekcije smanjuje na minimum, jest izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja.

Potrebno je:

- izbjegavati spolne odnose izvan veze temeljene na uzajamnom povjerenju, 

- pravilno i redovito upotrebljavati prezervative, 

- izbjegavanje korištenja opojnih sredstava, odnosno liječiti ovisnost

- korištenje mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavica, naočala, maske i dr. ) prilikom profesionalnog rukovanja krvlju i tjelesnim izlučevinama 

- ukoliko ste bili u riziku, testirati se. Ranim otkrivanjem infekcije omogućava se rani početak liječenja i time bolja prognoza za oboljelu osobu, a smanjuje se rizik za daljnji prijenos infekcije. 

Testiranje na HIV preporuča se:

- osobama koje su imale nezaštićeni spolni odnos s većim brojem spolnih partnera, spolni odnos sa stranim državljanima ili partnerom kojeg nisu dobro poznavali, 

- osobama koje su intravenski uzimale droge ili se ubole na već rabljene igle,

- osobama koje su imale već u životu neku spolno prenosivu bolest (HPV, sifilis,  gonoreju itd.),

- osobama koje su se tetovirale ili stavljale piercing odnosno bili na akupunkturi u neadekvatnim (nesterilnim) uvjetima,

- i svima ostalima koji su bili izloženi nekome od ranije navedenih rizika.

Više o mogućnostima dobrovoljnog, besplatnog i anonimnog HIV testiranja i savjetovanja možete potražiti na slijedećem linku:

http://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2013/11/Centri-za-HIV-testiranje-i-savjetovanje-u-RH-web.pdf

Tekst pripremila:

Danijela Pinter, dr. med., spec. epidemiologije